O antičkom periodu Budve, kao i boravku Grka i Rimljana na njenim teritorijama, živopisno svjedoči antička nekropola, koja se nalazila u blizini Starog grada. Nekropola je slučajno otkrivena prilikom iskopavanja temelja za hotel “Avala”, kada je tokom radova u periodu od 1936. do 1938. otkriven veliki dio antičkog groblja. Nakon sistemastkih istraživanja koja su otpočeta 1952, pretpostavilo se da najstariji grobovi pripadaju helenističkoj eri i počecima IV vijeka stare ere, dok su najmlađi datirani u kraj V i početak VI vijeka nove ere. Nekropola je čuvala veliki broj pravougaonih grobnica i nadgrobnih ploča oblikovanih u skladu sa obredima i tradicijama naroda koji su ih gradili.
Helenistčke grobnice ističu se po kamenim sarkofazima za sahranjivanje preminulih, kao i votivnim darovima – grobnim prilozima. Za rimske obrede sahranjivanja bilo je tipično spaljivanje, te se za ovaj period ugalvnom datira veliki broj grobova sa kamenim urnama. Uz urne pokojnika polagani su i različiti predmeti od keramike i stakla, ali i novčići na osnovu kojih je moguće okvirno odrediti vrijeme sahranjivanja pokojnika. Grobnice složenijih arhitektonskih rješenja svjedoče o romanizaciji stanovništva Budve i njenoj nesumnjivoj ekonomskoj snazi tokom I i II vijeka nove ere.
Ritual spaljivanja pokojnika će na početku III vijeka postepeno biti zamijenjen inhumacijom. Grobnice iz V i VI vijeka nove ere odlikuju se skromnom obradom koja svjedoči o postepenom osiromašenju i degradaciji stanovništva tokom vizantijske prevlasti.
Većina predmeta koji su otkriveni u toku istraživanja, bili su oštećeni, uništeni ili premješteni. Samo manji dio bogatog grobnog materijala očuvan je prema arheološkim normama i danas se nalazi u muzejima u Budvi, Cetinju, Zagrebu, Splitu, Beogradu, ali i u privatnim kolekcijama. Ono što se danas može vidjeti ispred ulaza u Stari grad jeste rimski cipus, nadgrobni spomenik, dislociran i prezentovan u znak reminiscencije na nekropolu i antičku prošlost Budve.